Prikaz veće karte
Početkom XX. stoljeća u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji bio je samo jedan liječnik na gotovo 7.000 stanovnika. Zbog toga, kao i zbog loših uvjeta življenja te slabog higijenskog standarda, smrtnost od tuberkuloze (sušice) bila je vrlo visoka. Lječilište Brestovac bio je prvi korak u organiziranoj borbi protiv tuberkuloze. U gradnji je sudjelovao cijeli grad: zemlju na Medvednici darovao je šestinski vlastelin Miroslav Kulmer, a novac je prikupljan na priredbama i lutrijom, te prodajom slika koje su darovali Bukovac, Iveković, Crnčić i Medović. Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu bila je organizator, a gradnju je vodio arhitektonski ured Benedik i Baranyai.
Prvih 40 bolesnika primljeno je u Brestovac 22. svibnja 1909. godine. Kako je potreba bila velika jer se lječilište pokazalo djelotvornim, broj ležaja stalno je rastao, a sanatorij se širio. Zahvaljujući Brestovcu uspješno se smanjivala stopa smrtnosti od tuberkuloze u Zagrebu.
Nekada je sanatorij, odnosno cijeli kompleks, bio veliko i lijepo lječilište (nešto tipa "zagrebačke klinike Schwarzwald"). Bilo je to prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe. U njemu je postojala knjižnica, kino-dvorana, ali i gospodarski objekti poput mljekare, pekarnice ili farme svinja.
Izgradnju sanatorija inicirao je liječnik, književnik, novinar i urednik lista "Obzor", te dobrotvor Milivoj Dežman (1873-1940) (fotografija lijevo). Motiv za inicijaciju gradnje sanatorija bila je ljubav prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki pl. Šram (1874–1913) koja je bolovala od tuberkuloze i umrla Dežmanu na rukama u tom sanatoriju. Ovaj odnos između Šramove i Dežmana neki su povijesničari usporedili s Dumasovim djelom "Dama s kamelijama", ali to je za neku drugu priču (oni koji su čitali mogu pretpostaviti o čemu se radi).
Zbog promjena u zdravstvenom sustavu te zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze sanatorij je zatvoren 1968. godine i od tada je napušten i propada.
U nekoliko navrata govorilo se sanaciji starog sanatorija na Medvednici no ništa značajnije nije napravljeno u cilju stvarne revitalizacije. Spominjalo se pretvaranje starog sanatorija u dom za umirovljenike. Čak su prije poduzimane i određene manje akcije, kao npr. u kolovozu 1981. god. na Brestovac je doputovalo 70 članova Omladinske radne brigade "Bratstvo in enotnost" iz Murske Sobote i Paraćina koji su cijelo ljeto proveli čisteći prostor od korova i rušeći oronule barake. Na kraju je ipak u Gradskom uredu za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, koji je zadužen za slučaj Brestovac, odlučeno da se taj prostor neće obnavljati.
Zemljište na Medvednici gdje je Brestovac pripada Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Rockfellerovoj, koja je u vlasništvu Grada. Danas je kompleks posve zapušten i oronuo do te razine da nikakvo renoviranje osim rušenja ne dolazi u obzir. Zbog brojnih ruševnih objekata i njihovog izgleda na ratnu zonu, ovaj lokalitet koristi se često za paintball "ratovanja" o čemu svjedoče brojne mrlje po zidovima i okolici.
Osobne fotografije
Pomoćni objekt nekadašnjeg sanatorija:
Ruševine nekadašnjeg Sanatorija "Brestovac":
Ploča na kojoj piše samo "J 1937":
34 komentara:
Upravo je nevjerojatno da je jedan takav objekt ostavljen da potpuno propadne. Prestrašno i sramotno.
Bojim se Draženka da ovom objektu više nema nikakvog spasa! Toliko je propao da nikakva sanacija vjerojatno ne bi pomogla. Naravno za sanaciju bi morao postajati i neki održivi ekonosmki reazlog, a ni njega baš nema. Kao šte rekoh, danas ovaj skup objekata (jer se ne radi samo o jednoj zgradi) koji se tamo nalaze služe za paintball. Barem nešto.
žalosno je što od toga barem nije napravljen kakav planinarski dom ili možda muzej, ipak je ovo bila prva takva bolnica u ovom djelu europe, a da ne govorim kako je za nju vezana jedna lijepa priča koja potiče mašu, no naš balkanski mentalitet nije bio u stanju to prepoznati.
Osim ovog objekta, kojem po mom nestručnom mišljenju više nema spasa, ima puno prikladnijih objekata na Medvednici za obnovu (kao npr. Dom Željezničar) koji su u puno boljem stanju, a također propadaju.
Velika je sramota da objekt povijesnog i ljudskog značaja kao sanatorij Brestovac služi za paintbal igrice.
Baš sam prije dva dana prvi put posjetio Brestovac! To je sramota našega grada i države! Nijemac ili Austijanac,Slovenac ili tko drugi odavno bi na tom mjestu imao objekt kao što je neki planinarski dom, muzej ili odmorište! Mi Hrvati stvarno čuvamo svoje..nema se što reći... Pozdrav!
Slažem se sa posljednjim komentarom. Velika je sramota da je takav objekat prepušten zubu vremena propadanju.
Super mi je priča o nastanku Brestovca :)
Kutijica
Zaista tuzno. Ja zivim godinama u Americi i u gradu gdje sam postoji stari dio koji je uglavnom izgradjen krajem 19-og stoljeca. Sve kuce su jos uvijek nastanjene, sa obiljezenim godinama izgradnje, neke su pretvorene u bed and breakfast, u nekima su poslovni prostori. Amerikanci koji imaju puno manje povijesti nego mi cijene sto imaju. Ovo zdanje izgleda prekrasno kada bi bilo obnovljeno.
Nekoliko zadnjih komentara na ovom blogu zabrazdilo je u prepirku između anonimaca simpatizera partizana i ustaša koja uvjek preraste u govor mržnje. Ponavljam ovaj blog je o prirodi planine Medvednice i njenim lokalitetima. Priče o ustašama, četnicima i partizanima, Bleiburgu, Jasenovcu i ostalome ovdje nije mjesto. Zato molim ove koji bi se tu raspravljalo o tim temama da nas ljubitelje Medvednice ostave na miru.
Ako je to bio zdravstveni objekt neka i ostane za zdravlje. Nema tuberkuloze, ali ima astme, umora i sličnih problema vezanih za zdravlje. Objekt je najvjerojatnije za kompletnu rekonstrukciju, ali neki dijelovi se mogu lijepo ukomponirati, jer objekt ima i kulturnu vrijednost. Tu nema čak ni spomen ploče i još štošta...Osim toga nije Sljeme samo za sport, a gdje je i žičara...., u Albaniji iznad Tirane žičara kao u Švicarskoj, topli pozdrav
Vesna
Astme ima, a umora i puno više, ali tko bi to napravio "odmorište" ovakvog tipa!? Postojeće zgrade na Brestovcu su, kao što sam već i prije naveo, u tako derutnom stanju da njihova sanacija više nije moguća. Na žalost, šteta je nepovratna. S druge strane nekada se na pitanje rentabilnosti manje gledalo nego danas (OK, možda zdravstvo u tome nije najbolji primjer), ali danas prije nego bi se išta išlo raditi (ili renovirati) gleda se isprativost (ekonomska održivost) toga što je zapravo posve opravdano pa mislim da po tom pitanju Brestovac ne bi prošao.
nije to nikakva rasprava između partizana i ustaša, već je sramotno da objekt koji ima kulturnu, povijesnu i viktimološku vrijednost - gdje je pobijeno 210 ranjenika - a također je bio iznimno vrijedno lječilište u prvoj polovici 20 st. i uz njega su vezane urbane priče i legende - nema niti informativnu ploču, niti spomen obilježje na žrtve - već služi kao poligon za paintball. sramota za naš grad i državu.
Ma... sve propada u HR kolike kulturne vrednote su propale i propadaju na ocigled... bezobrazno... Koliko smo mi jadan mentalitet pa toga nema u svijetu
Da nema covjeka koji zeli uloziti u propadajuce dvorce, spomenike kulture - pa to mi nije jasno!!!
Da smo pod Njemackom, sve bi uredili, niti jedan spomenik nebi propadao... Trebali smo ostati - kaj bi nam falilo danas, nista! A neee, mi smo morali biti balkanci, pa rat koji nas je unazadio za 20 godina, ma grozno da groznije nemoze biti... Treba ici van zivjeti, ovo je prcija kakve nema, a pravimo se tak fini i kulturni koje malogradanstvo ... Uzas, sramota
tužno i žalosno da su mogli dat da se takav kompleks upropasti što više sramotno za Hrvatsku to se drugdje nebi moglo desit užas!!!!!!!!!!
zalosno da se sluzi za paintball i da propada barem bi se mogao neku muzej napaviti
moj dečko i ja smo jučer posjetili Brestovac i samo se zbog njega penjali pješice na Sljeme. Žalosno i jadno izgleda, a istovremeno i pomalo zastrašujuće, onako skriven među borovima. Šteta što se dopustilo da propada jer gore je prekrasna priroda, čisti zrak, odmor za dušu. Svašta smo čuli o Brestovcu i svaka prostorija kao da ima za ispričati tisuću priča o svojoj prošlosti, od Ljerke Šram, ustaša i partizana, pa sve do paintball ratnika i znatiželjnih šetača.
kojim putem se dode do tog brestovca?
Idete cestom prema vrhu Sljemena i nakon skretanja za šumarev grob ima jedan zavoj na kojem je malo odmorište sa par stolova i klupica. Ako se spustite malo niže doći ćete do stupa od žičare i pogled u desno vam otkriva građevinu bez prozora koja izgleda strašnno na prvi polged. Odmah do tog odmorišta je staza koja vodi direktno do Brestovca, ima i tabla sa natpisom paintbal, može se i automobilom. Mi smo bili neki dan, a pošto je bila subota vodio se "obojani rat", paintball, ali nitko nikome nije smetao. Svakako preporučam pogledati, istražiti i pokušati zamisliti kako je to prije izgledalo. Kad uđete glavnu zgradu nemojte se prepasti jer ja sam prvi puta kad sam bila tamo imala osjećaj da ćeme netko zaskočiti. Ima i dosta pomoćnih zgrada za koje smo pokušavali zamisliti za što su služile. Tišina je takva da ju možda poremeti samo tu i tamo koja ptičica, dijetlić, a možda sretnete i daždevnjaka kojem smo mi nadjenuli ime Pero. Naišli smo na dosta starih stvari koje su možda od nekekvih beskućnika, a možda su iz doba kad je Brestovac radio. Ja sam u jednom usjeku u kojem je mali izvor vode, sa namjerom damalo operem ruke, pronašla dva džepna kalendara iz 1968 godine. Jedan je malo oštećen, a drugi nije i to mi je zaista vrijedan pronalazak. Da ne spominjem stare kahlice, lončiće, čak i nekakve ogromne igle koje su ne znam za što služile, ali preporučam svakome da oode gore pregleda, a za to treba dosta vremena jer je prostor ogroman............Jednostavno, Brestovac je MUST SEE..........
Pa i ovako napušten objekt ima neku sablasnu draž. Kad već pričamo kako bi to napravili stranci, i ovako se može iskoristiti za posjete. Zamislite što bi Englezi napravili od ovakvog mjesta, i ovako zapuštenog i ruiniranog.
svi bi nešto od toga napravili samo mi ne i zaista je šteta što to tako propada i što nitko ne pokazuje interse da se Brestovac makar malo počisti.....
Kolko je Bandić razbacao love na kojekakva uređenja po Medvednici, mogao je to biti Hotel A kategorije, ali kako je po difoltu RUŠILAC, ne brinite bageri stižu.
Poštovani, Obišao sam sve devastirane objekte na Medvednici. To je sramota ovog grada. Tu sam rođen i od rođenja hodam po Medvednici.Tko je odgovoran za propast pitam sve nas ?
Ž.G.
Zvala se Vlasta Klubička. Imala je svega sedamnaest godina kada je davne 1940. godine iz malenog provincijskog grada Davruvara stigla u Brestovac na liječenje i oporavak sa teškom upalom pluća. Bila je lijepa, najljepša djevojka u Ždralovom gradu (Daruvaru). Lice joj je bilo kao od porculana, oči bademaste, uvojci besprijekorni. Zvali su je Shirley Temple. Ona je bila moja baka. A on. Ivica Flegar, naočit mladić onoga doba liječio je tamo također svoja bolesna pluća. Ugledao nju, krhku, od bolesti iznemoglu, ali zadivljujuće lijepu. Zaljubio se. Oprezno i profinjeno prilazio joj iz dana u dan sve bliže i bliže. "Jak bi moje mamimka vjedjela za toho hohu ..." (U prijevodu: Kada bi moja majka znala za toga mladića ...), kazivala je baka na materinjem češkom. Zaljubio se on u nju, zavolio je kao Milivoj Ljerku :), a ona damski skrivala svoju naklonost i žarku ljubav. Svirao joj je gitaru dok je u hladnim jesenjim danima ležala na terasi sanatorija Brestovac, umotana dekom, udišući svjež zrak. Govorio joj je o ljubavi, uživao u njoj. Ona je prizdravila ... i vratila se nakon 45 dana kući u Darauvar. On ... o toj ćete ljubavi, dragi ljubitelji Medvednice i romantike čitati u mom romanu koji uskoro izlazi u tisak ...
Mislim da su svi komentari ovdje suvišni, to je mjesto prekrasno i baš odgovara paintball terenu, nikakva sanacija i nikakvo podizanje novih zgrada ne bi pomoglo. Brestovac nije nikakva propast, ni sramota, to je ponos Medvednice, jer upravo po svojoj priči, svrsi i ruševinama je posebno i prekrasno. Tako da molim sve ako nisu bili u sanatoriju i ako nisu kroz njega prošetali da ne kometiraju jer upravo ovakav kakav je daje posebnu čar. Pozdrav, Ivan.
Možda nekome napuštena mjesta jesu 'sramota', ali meni ne... Napuštena mjesta imaju tu ljepotu koju druga mjesta nemaju. Imaju svoju povijest, priču... Želim posjetiti Brestovac, i nadam se da će mi se želja ispuniti.
Kod osobnih fotografija ( 1 slika pomoćni objekt senatorija) da li tu netko zivi ili je to od lovackih drustava ili sumara samo privremena mjesto "odmaranja ili vikendica"? Naime isao sam prosle godine sa kolegom do brestovca prvi put pa smo naletjeli na to mjesto. Bilo je prekrasno te je lijepo uređeno, a netko i odrzava taj dio kuce dok je drugi srusen. Također ima i vrt te se netko brine i dolazi održavat. Trava je pokošena, mir i zvukovi prirode :). Mi smo se odmarali na drvenim klupicama i uzivali u miru i tisini cca 2 sata samo nam nije bilo jasno da li smo na tudem privatnom objektu ili ne. Svakako i ove godine krecem jer je bas za chilanje taj uredeni dio :>>
U ovim komentarima se upravo vidi sebičnost današnjeg čovjeka koji želi da sve bude podređeno njemu. Brestovac u ovakvom stanju danas nije nimalo sramotan. On daje poseban šarm Medvednici, a da ne spominjem tišinu i spokoj koji ga okružuju. Trebao bi ostati u ovakvom stanju u kakvom je danas jer ga se baš takvog treba cijeniti kao građevinu koja je obilježila dio zagrebačke prošlosti. Da ga se sad ide obnavljat, bilo bi previše ljudi tamo koji bi, između ostalog, zagađivali Medvednicu na svakakve načine, a i nestalo bi mira koji trenutno okružuje Brestovac. Zato, ljudi, uozbiljite se malo i prestanite biti sebični. Brestovac je odličan ovakav kakav je danas. Ne treba ga obnavljati.
Nisam bio tamo, ali stanje Brestovca je sramotno. Slika i prilika ZG gradonačelnika.
Meni nije jasno kako se to vec nije srusilo i ocistilo svih ovih godina. dovoljno je malo pomalo. Treba ostaviti glavnu (paintball) rusevinu kao nekakav spomenik vremena, a sve ostalo od kompleksa je samo hrpa sute i smeca usred sume i sramota ovog grada.
Na Brestovcu bi trebalo izgraditi umirovlhenički dom za branitelje, jedino ga u Hrvatskoj nema.
I ja bih rekao sramota, ali onda se sjetim da u 68 godina života nisam prstom maknul da se nekaj napravi, pa mi je bolje da šutim
I ja bih rekao sramota, ali onda se sjetim da u 68 godina života nisam prstom maknul da se nekaj napravi, pa mi je bolje da šutim
Jedno vrijeme je bila u planu i postaja za žičaru na Brestovcu. Ne znam dal se odustalo od toga?
Slažem se s komentarima, Bandića odavno nema, njegov duh sigurno obilazi ovo mjesto i govori teškim dahom o obojenim ratovima. Zar su za ovo neki dali svoj život?! Budi se osjećaj tuge i sjete za austro-ugarskom vlašću.
Objavi komentar