duljina staze 5,3 km, vrijeme prolaza 1 h 30 min
Planinarska staza 16 (označena crvenom bojom na karti) još se naziva i Šumarev put (prema poznatom zagrebačkom šumaru ing. Albinu Leusteku). Ona se odvaja na 9-tom kilometru Sljemenske ceste i ide podno Planinarskog doma "Runolist" do jezerca "Tigrovo oko" i Šumarevog groba pa dalje pored Planinarskog doma Puntijarka do spajajnja s Planinarskom stazom 22 koja ide do Markuševca. To je staza koja ne ide od podnožja Medvednice prema gore odn. dolje već koja poprečno spaja glavne planinarske staze 14, 18, 19, 20 i 22.
Šumarev put je prohodan i automobilom; izađe se na 9-tom kilometru sa Sljemenske ceste na makadamski Šumarev put i vozi se putom do Šumarevog groba, tu se skreće ulijevo i penje se prema gore natrag na Sljemensku cestu sve do Doma Željezničara (na cestu se ulazi pored ugostiteljskog objekta Grofica).
Fotografije
Planinarska staza 16 (Šumarev put) zimi
Šumarev put prije Šumareva groba
Šumarev put nešto malo poslije ulaska sa Sljemenske ceste
Račvanje planinarska staze 16 - desno prema stazi 19
3 komentara:
Greška. Na karti piše Puntijarka umjesto Samoća.
Piše odmorište Puntjarka, gore iznad njega na karti je označen i P.D.
Ova staza u velikom luku spaja stazu br. 14 (Leustekovu autostradu) i preko staze br. 19 (Bikčevićeva autostrada) dolazi do staze br. 22 (uspon na Sljeme iz Markuševca), ulazeći u doboke doline potoka Blizneca i Mrzljaka (Markuševačkog potoka).
Počinje na mjestu gdje se od sljemenske ceste odvaja tzv. Šumarev put, odnosno na mjestu gdje staza br. 14 samo dodiruje lijevu serpentinu sljemenske ceste. Staza br. 16 ide po Šumarevom putu, što je i glavni pješački prilaz pl. domu Runolist. Dosta dugo Šumarev put ide po izohipsi, a kad skrene oštro desno preko potoka počinje sasvim blagi uspon. Runolist ostaje lijevo iznad nas (dosta nakon odvojka staze ide i cestovni odvojak do tamo). I dalje u laganom usponu Šumarev put dolazi do oštrog lijevog zavoja gdje se lijevo nalazi jezerce, a desno drveni mostić preko potoka Blizneca. Sve do tu možemo doći i autom te prelazimo mostić i nakon kraćeg uspona dolazimo na prvo u beskrajnom nizu (nepotrebnih) križanja, što sve zajedno bolje prikazuje novije (2015.g.) izdanje SMAND-ove karte. Dakle, na prvom križanju idemo desno (lijevo staza br. 1), na drugom opet desno (lijevo staza br. 21a), zatim prelazimo ravno preko Bikčevićeve autostrade (staza br. 19) i ubrzo stižemo do mjesta gdje se prelazi potok Mrzljak. Sve do tu je staza jako lijepa, usprkos labirintu puteva, ali ovdje na potoku taj labirint postaje apsurdan. S druge (sjeverne) strane potoka se naša staza spaja sa stazom br. 18 i skreće i spušta desno, ali su naši "vrijedni" markacisti odlučili da markiraju i prvu (južnu) stranu potoka desno nizbrdo i to je sada staza br. 18. Obje varijante se opet spajaju nakon spusta; staza br. 16 se spušta u lijepim šumskim zavojima. Odmah nakon spoja, slijedi "pravo" križanje: staza br. 18 nastavlja ravno prema Nivicama, a mi idemo lijevo nizbrdo. Pred kraj spust postane dosta strm te stazica čak izgubi pa treba pratiti markacije do izlaska na stazu br. 20 i odmah potom na široki makadamski put Markuševac - Hunjka (lokacija i odmorište Donji Mrzlak). Staza br. 16 tu nastavlja po cesti lijevo, ali odmah s glavne ceste skreće desno na jednu gotovo isto široku. Dalje idemo po toj cesti dugo nizbrdo do lovačke čeke (s desne strane). Tu počinje kratki uspon, a na toj lokaciji s lijeva iz šume dolazi staza br. 22 te se staza br. 16 naprasno završava. Po stazi br. 22, odnosno dalje po cesti, ubrzo stižemo do velikog proširenja i odmorišta, a dalje se ide za Markuševec te se moj detaljniji opis može vidjeti pod temom staze br. 22!
Objavi komentar