Podaci o stazi 22
duljina staze 6,5 km, vrijeme prolaza 2 h 30 min
duljina staze 6,5 km, vrijeme prolaza 2 h 30 min
Grafikon visine planinarske staze 22:
Planinarska staza 22 vodi od Markuševca do PD "Hunjke" (Inače Markuševčane zbog ove crkve neki starosjedioci još nazivaju i Šimunčani). Cesta najprije vodi kroz naselje Markuševec gdje su privatne kuće (cijelim putem postoji po ogradama i banderama planinarska oznaka) i onda se kod jedne kuće (izgleda kao kroz privato imanje, ali nije) ulazi u PP Medvednicu. Šumski put isprva prolazi kroz područje s mnogo stabala divljeg kestena (u sezoni kestena se tu sreću mnogi Markuševčani i drugi sakupljači). Put dalje vodi kroz šumu, pored proplanaka i šikara gdje se sreću lovačke čeke. Prije same Hunjke dolazi se do prostranog gorskog proplanka na kojemu je planinarsko sklonište "Danjka" i vrlo brzo poslije toga Planinarski dom Hunjka.
Staza 22 jednim dijelom dijeli trasu sa planinarskom stazom 20.
Staza 22 jednim dijelom dijeli trasu sa planinarskom stazom 20.
Pristup autobusom
Do Markuševca (zadnja stanica kod crkve Sv. Šimuna) vozi ZET-ov autobus 233 sa terminala na Mihaljevcu.
Do Markuševca (zadnja stanica kod crkve Sv. Šimuna) vozi ZET-ov autobus 233 sa terminala na Mihaljevcu.
Fotografije
Početak staze 22
Lane uz stazu 22
Broj komentara: 13:
Evo baš jučer bili, kad se krene od Danjke prema Hunjki ima samo jedna numerička markacija, odmah nakon Danjke desno na stablu i tamo je samo broj 20, to je valjda to dijeljenje.
A u SMAND karti taj dio označen je samo s 22.
Od Hunjke preko Danjke do križanja iznad Rusinskog brega ova staza u naravi ima samo oznaku 20 pa izgleda da staza br. 22 počinje tek tu...
Pravi je primjer neznalačkog rada markacista... Gotovo u pravilnim ciklusima iza desetak gusto postavljenih odličnih markacija slijede dugačke dionice bez ikakvih oznaka ili s oznakama od prije 40 godina. U tom ritmu se siječe kolski put Hunjka-Mrzlak te se silazi na drugi put gdje se odvaja staza br. 16. Po kolskom putu lijevo nizbrdo do velikog proširenja na lijevom zavoju i tu ravno nizbrdo u šumu. Potom gotovo bez markacija po puteljku do čistine s lovačkom čekom. Tu treba ravno, a ne desno nizbrdo. Dalje opet bez markacija u istom smjeru do jednog oštrog skretanja lijevo. Slijede odlične markacije do jedne strelice na kamenu koja nepogrešivo upućuje točno između dva smjera račvanja neposredno ispred nje... Na račvanju naravno nema nikakve oznake...
Tu se konačno desio promašaj puta; trebalo je desno umjesto lijevo ali se ionako odmah potom dolazi u naselje gdje u svakom slučaju treba nizbrdo do busa...
Markacija na dijelovima ni za lijek. Bez view rangera bi sigurno fulao put, no mnogim racvanjima ničega. Ipak, staza je lijepa i prilično pusta, jako ugodna šetnja.
Staza je markasistički zapuštena, a i sama staza. Tko ne poznaje tu stazu, lutati će, ali doći će gore ili dolje. To je jedna od starih staza prek Mrzljaka,Gornjeg Mrzljaka, Bigčevičks na Puntjarku. Ili prek Rusenskog brijega na Danjku i Hunjku. Urbanizacijom i devastacijom šume putevi su krenuli drugim, kračim smjerovima.
U Markuševc postoji PD Sv. Šimun koji poznaju tu stazu, ali nemaju odobrenja od HPS-a za premarkirenje. Staza od Dotorščine je relativno bolje markirana od Markuševca do Hunjke. Opis staze je "prešturo" opisan.
Meni super staza, unatoč lošijoj markaciji u donjem dijelu. Valjda će to promijeniti da i drugi mogu uživati. I preko ljeta je taj donji dio malo zarastao.
Gornji dio staze je super označen i šuma je u tom dijelu prekrasna.
Možda je bolje spustiti se i onda na polovici nastaviti na Donji Mrzljak, lijepa šetnja:)
Ažuriram svoj komentar od 11.12.2016.: ono račvanje pred kraj puta (gledajući nizbrdo) sad je ipak označeno te je vidljivo da treba ići desno...
Dakle, u smjeru uspona staza počinje na kružnom toku u centru Markuševca i ide ulicom Mrzljak do mjesta gdje se desno odvaja novoasfaltirana ulica Vumelje. Tu treba ići po njoj uzbrdo, a nakon što zaokrene desno treba skrenuti oštro lijevo na asfaltiranu stazicu po kojoj izlazimo opet na cestu. Po cesti desno par metara, a onda opet oštro lijevo u ulicu Liješće i po njoj do kbr. 71 gdje treba skrenuti lijevo kroz dvorište (!?!) i dalje uzbrdo, onako kako smo opisali 11.12.2016. u suprotnom smjeru...
Koristeći komentare Stele Bugarin prosla sam stazu bez problema, ali bez njih možda ne. Hvala na upozorenjima.
Pozdrav,
kao prvo, odličan i vrlo koristan blog :)
Danas s prijateljem prvi put ispenjah 22ojku. ( EXT/DAN/SNIJEG :D )
Poželjno je već na ulici Mrzljak malo koncentracije i širom otvorene oči kako bi se vidjele sve markacije. Čini mi se da su neke bile na rasvjetnim stupovima, a očigledno su neki nedavno mijenjani, pa su valjda s njima otišle i stare markacije.
Nakon prolaska kroz kapiju privatne kuće, kratko smo se petljali po tragovima u snijegu, jer u prvih nekoliko desetaka metara nismo vidjeli markaciju. Za koju minutu bili smo na širokom, okej markiranom kolnom putu.
Nakon kojih stotinjak metara slijedi lijevi zavoj na kojemu nekakva stara markacija upućuje ravno u breg. Tu smo se također kakvih 10ak minuta petljali, sklizali po snijegu, da bi ponovo izbili na kolni put / traktorsku vlaku, te na tom križanju shvatili da se istom može prići sa 2, 3 strane :)
Nadalje staza ide samo ravno po tom širokom putu, te je do vrha sve ok markirano ( istina, markacije je lakše uočiti po zimi, ali sad znamo da su tu :)
Sve u svemu, poanta je odmah u startu držati se kolnog puta i samo uz breg. No Breg, No Fun :D
Lijep pozdrav svima,
m.
Meni jedna od dražih staza, iako su markacije ponegdje smješne....
Staza je u dobrim dijelom u jako losem stanju.
U pocetku jako obrasla i vidno neodrzavana. Markacije jedva vidljive ili nepostojece, prastare, blijede, neke i na srusenom drvecu po stazi. Vecina staze preorana i unistena bugijima i motorima te unatoc suhom ostatku sume, tamo u velikim brazdama je blato i hrpa lokvi. Taj dio staze je neprohodan (osim ako vam nije poanta vratiti se blatni do koljena) i traje dugo, tako da treba ici po puteljcima okolo ili po biciklistickoj stazi.
Bez mape na mobitelu ili gpsa - nije preporuka ici tamo prvi put na slijepo, potpuno neprimjereno markirana.
Sve u svemu, staza ni po cemu atraktivna, ok za kardio trening, no obliznja 20 (na koju se ova spaja) je pravi spektakl ljepote naspram 22.
Zalosno da ima staza u ovako losem stanju, svakako treba vidjeti koje drustvo ju odrzava i rijesiti da se koncesija za to da ljudima kojima je stalo do toga i kojima se da to raditi.
Objavi komentar