duljina staze 0,8 km, vrijeme prolaza 30 min
Planinarska staza 54 zapravo je nastavak Planinarske staze 10 koja kreće iz Gornjeg Vrapča (Kukoljina ulica, druga stanica prike kraja ZET-ove autobusne linije 125) i ide do Planinarskog doma "Risnjak".
Staza počinje Kukoljinom ulicom u Gornjem Vrapču, zatim nastavlja uskim putem između privatnih posjeda i ograde, te se ulazi u podsljemensku šumu kojom u početku dominira bagrem (akacija) i ljeska, a uz put se sreće i nekoliko velikih trešanja (za one koji ne znaju, trešnje rode u lipnju). Staza ide vrhom klanca (Trtina Rebar) i s lijeve strane ove staze nalazi se Vrapčanska streljana iz koje se ponekada mogu čuti zvukovi paljbe. Nastavkom ovom stazom dolazi se do račvanja na kojemu lijevi smjer predstavlja planinarsku stazu 54, a desna je nastavak staze 10. Sve do sada bila je to staza 10 i činilo se lijepo i gotovo idilično.
Počinje staza 54, ispočetka je sve dobro, oznake su dobro postavljene i relativno su nove i lako uočljive. Staza dolazi do šumske makadamske staze i ide po njoj jednim dijelom, te nastavlja uz Mikulić potok. U jednom trenutku potrebno je i preći potok koji je širine oko 1,5 m. Nastavkom staze sve je više kamenja, a na sredini staze se nailazi na jedan dosta strm dio trase na kojem će lako izbiti znoj i onima u formi. Staza nakon toga ide šumom nešto manje strmo i postaje sve uža i uža, sve zaraslija i zaraslija... Na jednom dijelu nalazite se u travi do koljena i pitate se kako će tek biti na kraju no uskoro se opet ulazi u šumu u kojoj je staza bolja i manje zarasla.
Konačno se nešto prije Planinarskog doma "Risnjak" opet dolazi do makadamskog puta kojim se ide vrlo kratko te na jednoj točki (za koju nije lako pretpostaviti da je račvanje jer i nije) treba skrenuti vrlo strmo lijevo na šumsku stazu.
NAPOMENA: I staza 10 i njen nastavak staza 54 su, rekao bih, dobro označene, ali treba biti prilično pažljiv u praćenju oznaka jer je više nego lako promašiti planinarsku stazu. Puno puta trasa planinarske staze 54 ide po nekim šumskim (šumarija) i makadamskim putevima nakon čega se planinarska staza izdvaja u lijevo ili desno, a da to čovjek ni ne opazi.
Do Kukoljine ulice, gdje počinje staza 10 koja se nastavlja na planinarsku stazu 54, može se doći ZET-ovim autobusom 125 sa terminala na Črnomercu. Treba izaći na drugoj stanici prije kraja linije i prošetati nekoliko desetaka metara dalje ulicom prema sjeveru. Stanica prije je ispred vrapčanske Crkve Sv. Barbare koju ćete lako prepoznati i po kojoj se možete orijentirati (na sljedećoj izlazite). Naravno, nije teško ni pitati nekoga ili vozača u autobusu.
Fotografije
Početna točka staze 10 koja se nastavlja na stazu 54
Mjesto na kojem se račvaju staze 54 (lijevo) i nastavlja staza 10 (desno)
Staza 54 više puta siječe i dijelom prati šumsku makadamsku cestu
Dio staze kada postaje lošije
Ulazak u šumu pred Risnjakom sa makadamske ceste (lako ga je promašiti)
Broj komentara: 20:
Danas sam se penjao stazom 54, a negdje na sredini staze sreo jedan par koji se spuštao. Bilo nam je svima prvi put na ovoj stazi. Kad smo se sreli oni su već prešli teži i lošiji gornji dio staze, a ja onaj bolji i lakši dio pa mi nisu bile jasne njihove izjave da više nikada neće ići tom stazom. Kasnije sam i sam vidio zašto su tako mislili, ali opet nije tako baš strašno (u prosijeku). Možda je staza malo lošija gore i prolazak stazom uskom 20cm između trave visoke oko pola metra nije baš zgoditak, ali ima puno lijepih mjesta zbog kojih bih rekao da mi se staza ipak sviđa.
nadam se dasu se dvoje planinara predomislili u vezi staze 54 jer je u cjelini jako zanimljiva i raznolika(nigdje necete naci planinarske putokaze tako kreativno napravljene kao u podnozju iste-kombi)meni pogotovo kad se spusta od risnjaka prema vrapcu.
k.h
Staza 54 zaboravljena staza više od 10 godina
nije bila markirana još uvijek najkraća staza
od G.Vrapča do Risnjaka izgradnjom Streljane
je početak skrenut na stazu 10.To nije turistička staza več planinarska koja baš zato ima svoju ljepotu pred isfuranim stazama.
Kao što sam već napisala u komentaru za stazu 10, s busa se silazi dvije stanice prije kraja (a ne na predzadnjoj).
Staza 54 možda je malo stresna i uvredljiva za one koji ne žele izgubiti mukotrpno stečenu visinu. Naime, na početku se staza stalno spušta, sve do potoka Mikulić, tako da je čovjeku jasno da će to kad-tad morati platiti žešćim usponom. Unatoč tome, meni se staza svidjela zato što je manje korištena i raznolika. Možda ljeti na nekim dijelovima zaraste, ali prije mjesec dana kada sam je pohodila bila je potpuno u redu. Nismo imali problema sa snalaženjem osim što na jednom mjestu zbilja treba paziti kada se s makadama skreće oštro lijevo uzbrdo.
Ispravljeno ovo za predzadnju stanicu u drugu prije kraja linije 125. Zahvaljujem na informaciji.
Prekjučer sam prešao stazu sa dvoje klinaca, zahtjevno je (skoro 3h),ali vrijedi se pomučiti. Najzapušteniji dio je zadnjih 10-ak minuta kad se skrene s makadama, kao da nitko tu ne ide ..
Preporučam rađe na tom mjestu produžiti makadamom i popeti se stazom 9 do Risnjaka (možda deset minuta duže)
Prošli sam vikend prošao stazom 54 u povratku s Risnjaka i ostao šokiran.
"Dobra" vijest za sve koji su se bunili da je staza "zapuštena" ili "uska":
Šumarija (ili tko već) je stazu prokrčila i proširila (prošao je šumski mini-buldožer) po cijeloj dužini.
Ja bih ipak rekao da je to loša vijest i da je staza u stvari devastirana. Više uopće i nije staza nego je u cijeloj dužini pretvorena u šumski kolski put (očito za izvlačenje trupaca i građe).
Trenutačno je dosta posiječenog granja i manjih trupaca ostalo porazbacano po njoj, nije ni utabana tako da se sa svakim padalinama stvara vrlo neugodno blato, a o tome da je posiječeno i dosta granja i drvaća na kojima su bile planinarske oznake i da ne pričamo ...
Ukratko: Staza 54 trenutačno je najružnija i najneugodnija najvjerojatnije na cijeloj Medvednici. :(:(:(
Danas prvi put bio na ovoj stazi i mogu reci da je prilicno zahtjevna. U pocetku se staza cini laganom, prakticki sama ravnica, predivna priroda, ali nakon sto se pregazi onaj potok, krece pakao...Posebno je gadan onaj zadnji uspon pred Risnjakom, em je jako velik nagib, em je put pun porustenih stabala preko kojih se doslovno mora gazit. Prosao sam dosta staza na Medvednici, ali ova mi je, uz Mrcinu, broj 1 po zahtjevnosti...
Cura i ja prešli cijelu stazu od PD Risnjak do staze 10 i izazvali pobunu u koljenima :-D staza je lijepa, istina šumari su "devastirali" jedan dobar dio staze, ali vjerujem kako će priroda to sve vratiti na svoje. Preporučam stazu svima onima koji u šumi ne žele sretati ljude :-)
Cura i ja prešli cijelu stazu od PD Risnjak do staze 10 i izazvali pobunu u koljenima :-D staza je lijepa, istina šumari su "devastirali" jedan dobar dio staze, ali vjerujem kako će priroda to sve vratiti na svoje. Preporučam stazu svima onima koji u šumi ne žele sretati ljude :-)
danas prosao stazu od gornjeg vrapca do risnjaka, to je traktorima izrovani blatni put u uglavnom sjenovitoj sumi, bez zanimljivih pogleda i ambijenata, uz puno spustanja i dizanja... doista nema zive duse na stazi, cini se da je planinari, S RAZLOGOM, izbjegavaju :-) inace, pd risnjak je izvrstan, zbog njega se isplatilo tumarati šumom! inače, mislim da se bas za 1,40min ne stigne do gore, vise oko 2h, a u dobroj sam formi.
Muž i ja odlučili smo skrenuti lijevo na br. 54, a ne desno na br.10. Piše da se do PD Risnjak stiže za 1h20min, dakle 10 min. kraće nego staza br.10. Koji zez:-) Od Kukoljine ul. gdje smo krenuli u pola 9, pa do PD Risnjak do kojeg smo došli u 10h50min prošlo je 2hi20min. Problem je s markacijama jer izgleda da su prilikom sječe šume posječena stabla s oznakama. 2-3 puta smo zbog toga okrenuli u krivom smjeru pa se vraćali...no nema veze, zlatno lišće i modro nebo u ovaj suncem obasjani jesenski dan nadoknadili su sve to:-) Pri tome nismo sreli ni živu dušu, pa tko voli ovakvu vrstu mira, staza je zakon. Mi ćemo opet:-)
Zasto se staza ne odrzava,pa sta rade ovi iz šumarije.Trebali bi je odrzavati ovi iz streljane,ili otvoriti put,koji su uzurpirali.
sutra,18.01.2020. , planiram proći stazom, pa javim utiske....
staza je super.....nigde živog duha.....kod zadnjeg izlaska staze na makadam, pripaziti na nastavak staze jer ja je nisam uspio naći....pa sam kratio kroz šumu do Risnjaka :)
pronašao i taj zadnji komad staze....kad se izađe na zadnji makadam, treba prohodati do slijedećeg zavoja i tamo je nastavak staze....taj zadnji dio je jako loše markiran....
Staza počinje na AP Horvatnica (linija za G. Vrapče), ima samo oznaku br. 10 te skreće desno uzbrdo u Kukoljinu ulicu po kojoj ide do kbr. 25, gdje skreće lijevo. Ubrzo dolazi do neoznačenog križanja gdje treba skrenuti lijevo. Staza dalje ide u smjeru sjevera kroz niz relativno dobro označenih križanja, a na prijevoju ispod vrha Brežan se otvara pogled na streljanu. Na tom mjestu je opet neoznačeno križanje; tu najprije treba nastaviti ravno, a odmah potom treba skrenuti udesno i nastaviti s obilaskom Brežana, a potom se vratiti u sjeverni smjer po širokom hrptu do izlaska na širi šumski put. Po njemu se ide stotinjak metara do račvanja gdje se desno odvaja staza br. 10. Staza br. 54 se počinje blago spuštati ulijevo po dobro vidljivom, ali vrlo slabo markiranom putu. Nakon kratkog uspona, staza izlazi na makadamsku cestu koja s desna dolazi iz G. Kustošije. Spoj s cestom je također slabo označen. Slijedi spust lijevo po cesti mimo uređenog izvora Poščak do mosta preko Mikulić potoka. Tridesetak metara nakon mosta staza se odvaja desno od ceste uz potok, čiji jedan krak odmah potom prelazi. Tu započinje uspon, najprije u jednoj serpentini, potom po hrptu u smjeru sjevera, a zatim po desnoj strani hrpta. Tu se dolazi na zarašteniju i potpuno nemarkiranu dionicu. Nešto kasnije se strmina ublažava, a staza dolazi do usjeka nakon kojeg se okreće u smjeru istoka te izlazi na nešto širi šumski put. Međutim, već nakon prvog zavoja treba s tog puta pronaći odvojak lijevo uzbrdo u šumu. Slabo vidljiva staza ide u smjeru sjevera do izlaska na široku makadamsku cestu na koju treba skrenuti desno. Odvojak je vrlo slabo označen. Odmah po prvom lijevom zavoju staza br. 54 se odvaja strmo i neprirodno lijevo uzbrdo. Ovaj odvojak također treba pažljivo pronaći. Slijedi strmi šumski uspon preko više srušenih stabala, a potom staza još strmije skreće ulijevo prema stepenicama koje vode do Pl. doma Risnjak. Ovaj posljednji uspon predstavlja pravu sramotu za PD Risnjak koje nije u stanju počistiti smeće iza svojih gostiju. Uspon do stepenica predstavlja teško podnošljiv prolazak kroz smrad deponija i fekalija.
Nisam imao većih problema sa snalaženjem. Markacije nisu na svakom koraku, ali su poprilično česte. Nakon prelaska Mikulić potoka (ne mosta nego baš preko vode) treba skrenuti odmah lijevo. Tamo može doći do zabune ako netko počne pratiti put uz potok. Ako se snalazi uz kartu, nema stvarno nikakvih problema. Poprilično strmi kraj staze, naročito zahtjevno ako se snijeg otapa. Prvi dio staze je raskrčen, puno srušenih stabala. Osobno predivna staza s divljim dionicama. Traktorska guma u usjeku podno Nogošin brijega. Smeće na kraju uspona kod Risnjaka.
Prosao danas. Na nekim mjesta bih se pitao gdje skrenuti da nije ovdje prilozene karte. Preporucam kod dolasaka na makadam pred sam dom, nastaviti po makadamu, jer je taj dio grozan, nikakva markacija i staza jedva prohodna od srusenih stabala i granja.
Objavi komentar