duljina staze 2,5 km, vrijeme prolaza 2 h
Velike staze, planinarska staza 24 (koja ide sa zapadne strane) i planinarska staza 25/25A (koja ide s istočne strane) prikazane žutom bojom, zaobilaze uzvisine Pečovje i Oštrec dok splet malih stazâ, zbirno označene ovdje kao Planinarska staza 56, idu iz naselja Bidrovca i Vidovca odmah podno tih vrhova također prema planinarskom domu Gorščica.
Odmah da kažem, ove staze nalaze se tako označene samo na kartama što znači da nisu službeno markirane na stablima! No, onome tko se upusti u odlazak na Pečovje stazom 56 pružit će se poseban užitak jer se na zapadnoj stazi nalaze, po meni, neki od najljepših vidikovaca Medvednice, pećinicâ, stijenâ i drugo. Staza nije lagana, ali trud se svakako isplati.
E da, na stazi ćete sresti i patuljka, ali neka ostane iznenađenje...
Fotografije
Ulaz na stazu 56 sa staze 25
Jedan od vidikovaca na stazi (zapadna staza)
Kamenita staza po vrhu uzvisine (zapadna staza)
Još jedan vidikovac
Čudnovata šuma
Crnogorična šuma na Pečovju (istočna staza)
Broj komentara: 19:
Jednom sam na ovoj stazi (ovdje označena kao 56A, ova lakša trasa) naišao na nekog čovjeka koji se odvojio od svoje ekipe i krenuo "alternativnim/kraćim putom" do Gorščice. I tako sretnemo se, on izgubljen i sav unezvjeren, pita me znam li put do Gorščice. Rekoh da znam te pita može li sa mnom, zašto ne rekoh. I tako mi nastavili prema Gorščici. I vidim ja sve se on nešto uspuhao, lipsa za mnom, ali prati me u stopu. Došli mi pred Gorščicu i tek tad kaže on meni kako je on srčani bolesnik s dvije srčane premosnice i da se on tu šeta rekreativno pa da mu je ovaj tempo bio naporan. Pa rekoh ja "j.. te sad mi to tek kažeš, čovječe, mogao sam te imati na duši!!!" Hvala Bogu, sreća njegova i moja.
najljepša staza na medvednici preko pečovja ili druga preko vitelnica jednostavno su obe prekrasne
Definitvno je jedna od najljepših na Medvednici, koja zsista obiluje kojekakvim izneneađenjima. Stvarno je neobično da nije markirana, a tolko je atraktivna!
Jedna od najljepših a nije označena???? Klasična naša priča !
Pa kaj neko ne nafarba oznake? Ili se markacistima ne smije mešati v posel, čak i onda kaj nemaju namjeru označiti stazu?
Ponukani ovim blogom djevojka i ja odlučili se pronaći ovu stazu i sami otkriti stazu br. 56. Stvarno je gore čudesna šuma, zasigurno jedna od najzanimljivijih staza. Ne čudi me što nije označena, ovako ta čudesna staza dobija jednu dozu mističnosti. Koga zanima pronaći će ju. Inače cijeli istočni dio Medvednice vrvi nekim plavim oznakama???
Jedna od najtežih staza koje sam prošao
To je "ozbiljnija" staza i trebalo bi ju na nekim mjetsima osigurati, kako bi ju se "otvorilo" kao rekreativno-planinarsku, markiranu stazu za neupucene. Na HGSSovoj karti je niti nema, a znat ce i zasto; valjda ne zele da ih se tamo zove svako malo. Uvjezbani planinari sa dobrom kondicijom ce ju znati cijeniti.
Jedna od najljepših "staza" na Medvednici! Stavljam navodnike jer je označena samo na SMAND-ovim kartama. I bolje da nije označena na terenu, jer ovakve bisere treba držati dalje od... hmmm. Dakle, na Križnom hrastu (cestovnom račvanju staza 24 i 25 ispod Gorščice) treba krenuti ravno uzbrdo, točno nasuprot puta prema Gorščici. Postoji više varijanti, ali pravac ne treba mijenjati i treba hvatati samo smjer daljnjeg uspona. U završnom dijelu prije strmog Oštreca nailazi se na slabu stazicu kojom se dolazi do vrha i dalje u istom pravcu nizbrdo. Nakon nekoliko minuta stazica skreće lijevo. Zapravo se ne može pogriješiti jer puta dalje ravno nema, a ako se skrene lijevo malo ranije nema štete jer se u svakom slučaju treba vrlo strmo ali ne predugo spustiti lijevo prema vidljivo ravnijem šumskom predjelu gdje se izlazi na široki put. Po njemu desno (po slabo izraženom hrptu). Na mjestu gdje taj široki put započinje spust u lijevo, treba se odvojiti udesno, gdje se opet nailazi stazica koja i dalje po hrptu zaokreće udesno i penje se na vrh Pečovja. Dalje po hrptu u istom pravcu i onda opet jedno skretanje ulijevo koje je malo teže uočljivo, ali ni tu nema mogućnosti ići ravno (lijevo u šumi nam mali kameni stožac potvrđuje smjer). Nakon što nam se u jednom trenutku s lijeve strane teren izravna, odjednom izlazimo na predivan stjenoviti pomol (gdje je netko čak ostavio stolicu za uživanje u pogledu!). Razgled ostavlja bez daha! Slijedi najzanimljiviji dio staze, strmi spust koji u svemu podsjeća na alpske predjele, čak bi na jednom mjestu i sajla dobro došla. Niže se staza smiruje u šumi, ali onda ponovno izlazi na nekoliko lijepih pomola, jedan od njih je i najveći na cijeloj stazi. U jednom trenutku staza zaokreće lijevo u šumu i odmah se račva. Dalje je svejedno kojom ćemo varijantom, jer sve kroz par minuta u istom pravcu izlaze na stazu br. 25 kraj zadnje vikendice (tornja!?!) ili malo iznad nje. Preporučam za sve one koji imaju malo smisla za orijentaciju!!!
Odlična. Jako puno lišća na završnom usponu na Oštrec, ozbiljne tenisice/gojze i štapovi potrebni.
Pozdrav, da li netko ima gpx trag ove staze?
Zanimljiva i netipična staza za Medvednicu(preko Pečovja),pomalo opasna na par mjesta zbog litica ali ništa strašno.
Odmah mala korekcija, vrijeme trajanja staze nije 1 h, nego 2,5 h. Stvarno treba dva i pol sata. Toliko je trebalo mojoj ženi laganim hodom koja i nema baš kondicije, ali je ista predivna i ne treba žuriti. Uživajte. Važno je naći ulaz u stazu. Krenemo stazom 25 i nakon što smo prošli vikendicu "Čardak ni na nebu ni na zemlji" shvati čete kad je ugledate, hodamo još nekoliko minuta i kad se staza počinje ravnati skrećemo lijevo u šumu. Skretanje u šumu je vlažno, uvijek ima vode. to je bitno jer kad ste skrenuli odmah nakon 2 metra ugledate cijev koja izlazi iz zemlje, tj. izvor. Ja nisam pio vodu. Znači da ste na dobroj stazi. Popnete se pored izvora i ulazite u šumu. To je u stvari puteljak širine 30 cm. Nakon jedno 50 metara dolazite na križanje sa stazom širine metar, kao da je za male traktore. Ta traktorska staza ide poludesno no vi ti skrećete tim puteljkom polu lijevo. možda vam se čini nelogično,ali je tako, jer staza se kasnije poludesno penje na Pečovje. Ako ste našli ulaz u stazu dalje nemrete fulati, jer nema druge staze osim one široke traktorske. Nakon što se polako penje na Pečovje,staza postaje krševita i strma. Prolazite par vidikovaca i penjete se na Pečovje. Na jednom dijelu, najstrmijem je mala špiljica s patuljkom. Nakon što ste prošli vrh Pečovja idete dalje po hrptu i pratite stazicu. Silazak s druge strane Pečovje je laganiji i nakon njega staza ide polu lijevo kroz visoku travu i grmlje, samo kratak dio oko 20 metara. Nakon toga je jedna stijena s lijeve strane. Dalje putem dođe se na široku šumsku cestu (Risje). To je predio prepun borovnica. Tom cestom ravno prema Oštrecu jedno 300 metara. Pred podnožjem Oštreca cesta ide u desno a staza putem strmije ravno prema Oštrecu. Hodamo hrptom i kada prođemo vrh dalje hrptom na drugu stranu gdje je strmi silazak jedno 30 metara. Nakon tog silaska uđe se u šumu jer se staza polako gubi i dolazi se na traktorski put i tu desno jedno 40 metara i izlazi se na šumsku cestu ili drugim riječima na križni hrast i još jedno 8 min. do Gorščice. Staza je predivna i baš zato i nije markirana.
Grga, ovaj ulaz sto Vi opisujete je staza 56a. Najjednostavniji ulaz je kroz vinograd preko puta spomenute vikendice osebujnog izgleda. Znaci lijevo u vinograd, vidljiva je vec ugazena staza izmedju redova i dalje se vise ne moze fulati. Pravi ulaz je lijevo odmah nakon te vikendice, ali je stvarno nezgodan za popesti ga i nije bas uocljiv na prvu.
Prekrasna staza ka kojoj ima i patuljala
Ova staza je nešto posebno. Jedna od najljepših na Medvednici i meni zasad najteža. Ima i lijepih vidikovaca (Pečovje), zatim prekrasnih stjenovitih dijelova (i Pečovje i Oštrec). Za one s nešto slabijom kondicijom preporučio bi da naprave isto što i ja, odnosno da se popnu stazom 24 do križnog hrasta a ovom stazom da se vraćaju. Jedino treba upozoriti da je spuštanje sa Pečovja i naporno i dosta strmo pa treba paziti (nikako ne ići po vlažnom vremenu). Tu bi, kako je Stela napisala, dobro došla neka sajla da se osigura taj dio malo.
Ovo je zasigurno jedna od najljepših, ali i najzahtjevnijih staza, na Medvednici. Napomenut ću da sam jednom išao gore, i tako lagano već gore po onom dijelu s crnogoricom, kad vidim ja protrči brzo neka crna životinja 20 m ispred mene, na prvu sam pomislio nečiji pas kad ...
Zaboravio napisat - da nije ovog bloga, ne bi vjerojatno čuo za ovu stazu. Hvala autoru na trudu oko bloga!
Lorien, zahvaljujem na pohvalama.
Objavi komentar